Challenges
Datasets
Workspaces
Papers
Discussions
Leaderboard
Log inSign up
Challenges
Datasets
Workspaces
Papers
Discussions
Leaderboard
Blog
Job Board
Q3AS

© 2026 Aqora Quantum S.A.S.

TermsPrivacyLegal Notice

Kako univerzalni zakoni proizvode pluralne stvarnosti kroz vakuumsko-koherencijsku selekciju

Nenad Šešo

Published Nov 7, 2026• 0 citations
Publisher

Abstract

Sažetak (HR) Knjiga Kako univerzalni zakoni proizvode pluralne stvarnosti kroz vakuumsko-koherencijsku selekciju razvija interdisciplinarni teorijsko-filozofski okvir za razmatranje odnosa između univerzalnosti fizikalnih zakona, pluralnosti kvantnih vakuumskih stanja i kontekstualnosti njihove operativne realizacije. Polazi od temeljne teze da univerzalnost matematičkog oblika fizikalnih zakona ne podrazumijeva jedinstvenost njihovih empirijskih ishoda. Analizom specijalne i opće relativnosti, kvantne teorije polja, spontanog narušavanja simetrije, kvantne koherencije i fizike zakrivljenog prostorvremena istražuju se uvjeti pod kojima različite geometrijske, vakuumske i koherencijske strukture omogućuju različite fizičke realizacije. Posebna pozornost posvećena je konceptualnoj dopuni prvog postulata specijalne relativnosti, bez mijenjanja njegove izvorne fizikalne valjanosti. U knjizi se postupno oblikuje hipotetski okvir koherencijske ontologije i koherencijskog realizma, koji povezuje geometriju, vakuumske sektore, koherenciju i opažljive ishode. Razmatraju se Unruhov i Hawkingov efekt, kvantna spregnutost, Aharonov–Bohmov efekt, Josephsonov efekt, korelacijske strukture ghost frequency-time comb te moguća uloga gravitacije u regulaciji koherencijske kompatibilnosti. Rad uključuje aksiomatsku i formalnu razradu predloženog okvira, razmatranje mogućih empirijskih indikatora te njegovih metodoloških ograničenja. Pritom se razlikuju potvrđene fizikalne pojave, njihove interpretacije i hipoteze koje zahtijevaju dodatnu teorijsku i eksperimentalnu provjeru. Knjiga je namijenjena istraživačima, studentima i čitateljima zainteresiranima za temelje suvremene fizike, kvantnu teoriju polja, filozofiju fizike i ontološka pitanja fizičke stvarnosti. Ključne riječi: kvantni vakuum, kvantna koherencija, relativnost, kvantna teorija polja, pluralnost vakuuma, koherencijska ontologija, filozofija fizike, gravitacija. Abstract (EN) How Universal Laws Produce Plural Realities Through Vacuum-Coherence Selection develops an interdisciplinary theoretical and philosophical framework for examining the relationship between the universality of physical laws, the plurality of quantum vacuum states, and the contextual nature of their operational realization. Its central thesis is that the universality of the mathematical form of physical laws does not necessarily imply the uniqueness of their empirical outcomes. Through a conceptual analysis of special and general relativity, quantum field theory, spontaneous symmetry breaking, quantum coherence, and quantum fields in curved spacetime, the book investigates how different geometrical, vacuum, and coherence structures may condition distinct physical realizations. Particular attention is given to a proposed conceptual extension of the first postulate of special relativity, without challenging its established physical validity. The discussion progressively develops a hypothetical framework of coherence ontology and coherence realism, connecting spacetime geometry, vacuum sectors, coherence, and observable outcomes. Topics include the Unruh and Hawking effects, quantum entanglement, the Aharonov–Bohm effect, the Josephson effect, ghost frequency-time comb correlation structures, and the possible role of gravitation in regulating coherence compatibility. The book presents an axiomatic and formal outline of the proposed framework, considers potential empirical indicators, and examines its methodological limitations. It distinguishes established physical phenomena from their theoretical interpretations and from hypotheses requiring further mathematical development and experimental validation. The work is intended for researchers, students, and readers interested in the foundations of modern physics, quantum field theory, philosophy of physics, and the ontological structure of physical reality. Keywords: Quantum Vacuum, Quantum Coherence, Relativity, Quantum Field Theory, Vacuum Plurality, Coherence Ontology, Philosophy of Physics, Gravitation.

DOI
10.5281/zenodo.24088394

Related papers

Fizička individualizacija i granice ontološkog zaključivanja: Od lokalizacije i relacijske strukture do teorijskog diskriminacijskog profila

Nenad Šešo

SAŽETAK (HR) Knjiga Fizička individualizacija i granice ontološkog zaključivanja: Od lokalizacije i relacijske strukture do teorijskog diskriminacijskog profila istražuje odnos između matematičke reprezentacije, fizičke razlikovnosti i opravdanosti ontoloških zaključaka u suvremenoj fizici. Istraživanje započinje intuicijom da nulta geometrijska ekstenzija ne podrazumijeva odsutnost relacijske ili fizikalne strukture. Postupnom analizom ta se intuicija preoblikuje u preciznije pitanje: koji su teorijski i fizički kriteriji potrebni da bismo dvije reprezentacije, lokalizacije ili realizacije opravdano smatrali fizički različitima? Kroz deset uzastopnih stres-testova razmatraju se algebarska kvantna teorija polja (AQFT), opća relativnost, gauge-teorije, relacijska kvantna mehanika, kvantni referentni okviri, globalne i topološke strukture, rubni uvjeti, dinamika, kompozicija sustava te problemi teorijske i operativne ekvivalencije. Posebna pozornost posvećena je kritičkom ispitivanju početnih hipoteza. Jednostavni kriteriji relacijske lokalizacije i operativne jednakosti postupno se pokazuju nedostatnima ili svodivima na postojeće znanstvene pristupe. Time se istraživanje udaljava od pokušaja izgradnje nove teorije lokalizacije i usmjerava prema analizi opravdanosti fizičke individualizacije. Završna rekonstrukcija uvodi pojam teorijskog diskriminacijskog profila (TDP) kao integrativni analitički okvir za procjenu fizički relevantnih razlika unutar određene teorije i domene primjene. Profil obuhvaća teorijski dopuštene observable, statističke podatke, dinamiku, relacijske strukture, globalne i topološke sektore, rubne podatke i kompozicijske kontekste. Središnji rezultat jest epistemološka asimetrija između razlikovanja i identifikacije. Ako teorija pruža relevantan diskriminator, postoji opravdanje za fizičko razlikovanje dviju realizacija. Međutim, ako takav diskriminator nije dostupan, iz toga ne slijedi automatski njihov ontološki identitet. Ontološki status tada može ostati pododređen. Rad sustavno razlikuje matematičke činjenice, utemeljenu fiziku, interpretacije, hipoteze i otvorena odnosno pododređena pitanja. TDP se ne predstavlja kao nova fizikalna veličina, nova teorija prirode ili dokaz univerzalne ontologije, nego kao kandidat za integrativni meta-metodološki okvir. Knjiga završava zaključkom da znanstvena preciznost ne zahtijeva samo opravdavanje fizičkih razlika nego i prepoznavanje granica do kojih postojeće teorije dopuštaju ontološko zaključivanje. ABSTRACT (EN) Physical Individuation and the Limits of Ontological Inference: From Localization and Relational Structure to a Theory-Relative Discrimination Profile This book investigates the relationship between mathematical representation, physical distinguishability, and the justification of ontological inference in contemporary physics. The investigation begins with the intuition that zero geometric extension does not imply the absence of relational or physical structure. Through successive critical examinations, this intuition is reformulated into a more precise question: what theoretical and physical criteria are required to justify treating two representations, localizations, or realizations as physically distinct? Across ten consecutive stress tests, the book examines algebraic quantum field theory (AQFT), general relativity, gauge theories, relational quantum mechanics, quantum reference frames, global and topological structures, boundary conditions, dynamics, system composition, and the problems of theoretical and operational equivalence. Particular attention is devoted to critically testing the initial hypotheses. Simple criteria of relational localization and operational equality prove insufficient or reducible to established scientific approaches. The investigation therefore moves away from proposing a new theory of localization and toward examining the justification of physical individuation. The final reconstruction introduces the concept of a theory-relative discrimination profile (TDP) as an integrative analytical framework for assessing physically relevant differences within a specified theory and domain of application. The profile encompasses theoretically admissible observables, statistical information, dynamics, relational structures, global and topological sectors, boundary data, and compositional contexts. The central result is an epistemic asymmetry between discrimination and identification. When a theory provides a relevant discriminator, there is justification for treating two realizations as physically distinct. However, the absence of an available discriminator does not automatically establish their ontological identity. Their ontological status may remain underdetermined. The work systematically distinguishes mathematical facts, established physics, interpretations, hypotheses, and open or underdetermined questions. The TDP is not presented as a new physical quantity, a new theory of nature, or proof of a universal ontology, but as a candidate integrative meta-methodological framework. The book concludes that scientific precision requires not only the justification of physical differences but also recognition of the limits within which existing theories support ontological inference.

•Nov 10, 2026•0 citations

Quantum mechanics : knowledge about the quantum world

Mladen Domazet

Kroz problem mjerenja Kvantna mehanika se suocava s pomirbom kolapsa složene teoretske evolucije sustava u jedinstveni eksperimentalno zamijeceni ishod. U posljednjih 75 godina razvijen je citav niz tumacenja formalizma teorije kako bi se objasnio raskorak između teoretski predviđenog i iskustveno zamijecenog, a da pri tome vrijednost same teorije nije eksperimentalno dovedena u pitanje. Pokusaji tumacenja formalizma mogu se ugrubo podijeliti u metafizicka i epistemoloska objasnjenja. Dok metafizicka postuliraju postojanje dodatne strukture na mikro-nivou (koja je u pravilu nedostupna motrenju), epistemoloska nastoje pronaci razloge za fundamentalna ogranicenja covjekove spoznajne sposobnosti na mikro-nivou. Međutim, metafizicka objasnjenja nemaju dodatnog empirijskog sadržaja u odnosu na epistemoloska. Jedno suvremeno epistemolosko tumacenje, ono C. A. Fuchsa, temelji se na novim spoznajama iz podrucja Kvantne informacijske teorije, posebice recentne pojave teleportacije. Na osnovi te i slicnih pojava Fuchs zakljucuje da kvantno stanje nije potpun niti objektivan opis zbiljnog fizickog mikro-sustava. Takvog opisa nema u formalizmu Kvantne mehanike. Kvantna stanja samo su racionalne subjektivne procjene fizicara eksperimentatora o posljedicama njezinih buducih mjernih intervencija na određenom fizickom sustavu. Pri derivaciji ovakvih zakljucaka Fuchs se koristi principnom metodologijom razvoja fizikalnih teorija, onako kako Einstein opisuje vlastite postupke pri razvoju Specijalne i Opce relativnosti. Fuchs iz temelja razvija djelomicno modificirani formalizam teorije, za koji tvrdi da nije opterecen problematicnim temeljima kao standardni formalizam. Ukratko se razmatra opca uspjesnost ovog Einsteinovog metodoloskog modela, posebno u svjetlu kritike Browna i Pooleya, te Saundersova opca kritika epistemickih interpretacija formalizma. Kao jedinu svoju metafizicku pretpostavku Fuchs navodi intrinzicnu osjetljivost zbilje na mjerne intervencije, svojstvo koje onemogucuje potpuno sigurno predviđanje buducih mjernih ishoda i stjecanje potpune informacije o sustavima na mikro nivou. Formalnu manifestaciju ove pretpostavke on nalazi u izmjeni standardne Bayesove statistike, izlucujuci, na taj nacin, iz nje novi formalizam Kvantne mehanike. Ovakav postupak, međutim, slici na uklanjanje kumulativnosti iz formalizma Bayesove statistike, koje provodi Williamson kako bi pružio formalisticku potkrjepu svojem modelu znanja kao mentalnog stanja. Uloga koju Williamson pripisuje znanju podudarna je sa pretpostavljenim stanjima Fuchsovih hipotetskih fizicara dok koriste formalizam Kvantne mehanike pri provedbi mjernih intervencija. Postavlja se pitanje je li navodna intrinzicna osjetljivost zbilje na mikro-nivou, samo formalna posljedica potrebe uklanjanja kumulativnosti iz operativne verzije Bayesove statistike, sto pak povlaci nužno odustajanje od teoretske mogucnosti potpune sigurnosti pri predviđanju buducih ishoda. Fuchsov model trenutno ne sadrži dodatne empirijske sadržaje vezane uz danu metafizicku pretpostavku.

•Jan 1, 2006•0 citations

Potencijali upotrebe kvantnih računala u polju kriptologije

Kristijan Markušić-Novosel

Kvantna računala uslijed naglog tehnološkog napretka uzrokovanog sve većim financijskim ulaganjima kompanija (još uvijek većinom iz privatnog sektora) postaju dio tehnološke stvarnosti, te se za njih pronalazi praktična primjena. Izgradnja takvog računala dovoljne snage mogla bi bitno utjecati na daljnji razvoj kriptologije kao znanosti. Cilj istraživanja je kroz upoznavanje sa algoritmima kvantne i post-kvantne kriptografije (s naglaskom na Shorov algoritam i kvantnu distribuciju ključa) ukazati na potencijale upotrebe kvantnih računala u polju kriptologije. Razmatraju se kvantnomehanički principi koji se primjenjuju u teoriji o kvantnim računalima i teoriji o kvantnoj informaciji koje se na nizu razina razlikuju od klasičnih informacija. Uvodi se pojam kvantnog bita (eng. Qubit), višequbitnih stanja, tenzorskih produkata stanja i operatora. Kroz povijesni pregled formalno-logičke i fizičke realizacije kvantnih računala ukazuje se na trenutačna tehnološka ograničenja i prepreke za njihovu implementaciju u šire svrhe, te se predlažu potencijalna rješenja za njihovo premošćivanje.

•Nov 30, 2020•0 citations

Kvantna mehanika: znanje o kvantnom svijetu

Mladen Domazet

Kroz problem mjerenja Kvantna mehanika se suocava s pomirbom kolapsa složene teoretske evolucije sustava u jedinstveni eksperimentalno zamijeceni ishod. U posljednjih 75 godina razvijen je citav niz tumacenja formalizma teorije kako bi se objasnio raskorak između teoretski predviđenog i iskustveno zamijecenog, a da pri tome vrijednost same teorije nije eksperimentalno dovedena u pitanje. Pokusaji tumacenja formalizma mogu se ugrubo podijeliti u metafizicka i epistemoloska objasnjenja. Dok metafizicka postuliraju postojanje dodatne strukture na mikro-nivou (koja je u pravilu nedostupna motrenju), epistemoloska nastoje pronaci razloge za fundamentalna ogranicenja covjekove spoznajne sposobnosti na mikro-nivou. Međutim, metafizicka objasnjenja nemaju dodatnog empirijskog sadržaja u odnosu na epistemoloska. Jedno suvremeno epistemolosko tumacenje, ono C. A. Fuchsa, temelji se na novim spoznajama iz podrucja Kvantne informacijske teorije, posebice recentne pojave teleportacije. Na osnovi te i slicnih pojava Fuchs zakljucuje da kvantno stanje nije potpun niti objektivan opis zbiljnog fizickog mikro-sustava. Takvog opisa nema u formalizmu Kvantne mehanike. Kvantna stanja samo su racionalne subjektivne procjene fizicara eksperimentatora o posljedicama njezinih buducih mjernih intervencija na određenom fizickom sustavu. Pri derivaciji ovakvih zakljucaka Fuchs se koristi principnom metodologijom razvoja fizikalnih teorija, onako kako Einstein opisuje vlastite postupke pri razvoju Specijalne i Opce relativnosti. Fuchs iz temelja razvija djelomicno modificirani formalizam teorije, za koji tvrdi da nije opterecen problematicnim temeljima kao standardni formalizam. Ukratko se razmatra opca uspjesnost ovog Einsteinovog metodoloskog modela, posebno u svjetlu kritike Browna i Pooleya, te Saundersova opca kritika epistemickih interpretacija formalizma. Kao jedinu svoju metafizicku pretpostavku Fuchs navodi intrinzicnu osjetljivost zbilje na mjerne intervencije, svojstvo koje onemogucuje potpuno sigurno predviđanje buducih mjernih ishoda i stjecanje potpune informacije o sustavima na mikro nivou. Formalnu manifestaciju ove pretpostavke on nalazi u izmjeni standardne Bayesove statistike, izlucujuci, na taj nacin, iz nje novi formalizam Kvantne mehanike. Ovakav postupak, međutim, slici na uklanjanje kumulativnosti iz formalizma Bayesove statistike, koje provodi Williamson kako bi pružio formalisticku potkrjepu svojem modelu znanja kao mentalnog stanja. Uloga koju Williamson pripisuje znanju podudarna je sa pretpostavljenim stanjima Fuchsovih hipotetskih fizicara dok koriste formalizam Kvantne mehanike pri provedbi mjernih intervencija. Postavlja se pitanje je li navodna intrinzicna osjetljivost zbilje na mikro-nivou, samo formalna posljedica potrebe uklanjanja kumulativnosti iz operativne verzije Bayesove statistike, sto pak povlaci nužno odustajanje od teoretske mogucnosti potpune sigurnosti pri predviđanju buducih ishoda. Fuchsov model trenutno ne sadrži dodatne empirijske sadržaje vezane uz danu metafizicku pretpostavku.

•Jan 1, 2006•0 citations

Organizacija, identitet i otvorena stvarnost

Nenad Šešo

SAŽETAK (HR) Knjiga Organizacija, identitet i otvorena stvarnost predstavlja opsežno kritičko i integrativno istraživanje problema fizičkog identiteta u teorijama s gauge-slobodom. Polazeći od interdisciplinarne intuicije o organizaciji, odnosima i identitetu, rad postupno razvija, provjerava i ograničava relacijsko-organizacijski pristup interpretaciji fizikalnih teorija. Središnje pitanje glasi: kada dvije matematički različite reprezentacije označavaju isto fizičko stanje, a kada izražavaju fizički relevantnu razliku? Posebna pozornost posvećena je razlikovanju gauge-kovarijantnosti, reprezentacijske redundancije, operativne razlikovnosti i ontološkog identiteta. U 33 poglavlja razmatraju se gauge-simetrije, Aharonov–Bohmov efekt, holonomije, relacijske observable, Higgsov mehanizam, neabelovske teorije, difeomorfizmi, teorijski kontekst, granice podsustava, kompozicija gauge-regija i problem gluing-a. Istraživanje uključuje formalni minimalni model, aksiomatsku rekonstrukciju, diskriminacijsku matricu, usporedbu operacionalnog i gauge-kvocijenta te test na U(1) teoriji. Važan dio rada čine uzastopne kritičke provjere kojima se početni prijedlozi uspoređuju s postojećim teorijama i filozofskim pristupima. Posebno se istražuje mogu li se predloženi kriteriji reducirati na već poznate pojmove relacijskih opservabli, operacionalne ekvivalencije, rubnih struktura i kompozicijske adekvatnosti. Rezultat tih provjera nije nova fizikalna teorija, nova gauge-ontologija niti potvrđeni samostalni matematički formalizam. Završni doprinos rada prvenstveno je kritička integrativna rekonstrukcija problema fizičkog identiteta, uz razjašnjenje granica ontoloških zaključaka koje dopuštaju postojeći formalizmi i operativni kriteriji. Knjiga sustavno razlikuje etablirane znanstvene spoznaje, interpretacije postojećih teorija, integrativne hipoteze i otvorene filozofske mogućnosti. Naglašava metodološko načelo integracije bez asimilacije: srodnost struktura u različitim disciplinama ne predstavlja dokaz zajedničkog mehanizma. Završna rekonstrukcija i epilog razmatraju spoznajnu vrijednost kritičke redukcije, znanstvenu originalnost i odnos epistemološke discipline prema ontološkoj otvorenosti. Zaseban filozofski post scriptum, Nakon biologije: organizacija, etika i nasljeđe inteligencije, proširuje raspravu na pitanja civilizacijskog kontinuiteta, umjetne inteligencije, ograničenja rasta i mogućeg postbiološkog nasljeđa. Taj dio izričito je predstavljen kao filozofska ekstrapolacija i misaoni eksperiment, a ne kao znanstveno potvrđeno predviđanje. Knjiga tako dokumentira istraživački proces u kojem početna organizacijska intuicija prolazi kroz formalizaciju, usporedbu s postojećim znanjem i višestruku kritičku redukciju. Njezina temeljna poruka jest da znanstveno opravdanje mora imati jasno određene granice, dok filozofsko istraživanje može ostati otvoreno novim pitanjima. ABSTRACT (EN) Organization, Identity, and Open Reality Organization, Identity, and Open Reality presents an extensive critical and integrative investigation of physical identity in theories with gauge freedom. Beginning with an interdisciplinary intuition concerning organization, relations, and identity, the work progressively develops, tests, and restricts a relational-organizational approach to the interpretation of physical theories. Its central question is: when do two mathematically distinct representations describe the same physical state, and when do they express a physically relevant difference? Particular attention is devoted to distinguishing gauge covariance, representational redundancy, operational distinguishability, and ontological identity. Across 33 chapters, the book examines gauge symmetries, the Aharonov–Bohm effect, holonomies, relational observables, the Higgs mechanism, non-Abelian theories, diffeomorphisms, theoretical context, subsystem boundaries, the composition of gauge regions, and the gluing problem. The investigation includes a minimal formal model, an axiomatic reconstruction, a discrimination matrix, a comparison of operational and gauge quotients, and a test involving U(1) theory. A central methodological feature is a sequence of critical examinations in which the proposed framework is compared with existing physical theories and philosophical approaches. Particular emphasis is placed on determining whether its criteria can be reduced to established concepts involving relational observables, operational equivalence, boundary structures, and compositional adequacy. The outcome is not a new physical theory, a new gauge ontology, or an independently established mathematical formalism. Rather, the principal contribution is a critical integrative reconstruction of the problem of physical identity, clarifying the limits of ontological conclusions justified by existing formalisms and operational criteria. The book systematically distinguishes established scientific knowledge, interpretations of existing theories, integrative hypotheses, and open philosophical possibilities. It emphasizes integration without assimilation: structural similarities across disciplines do not, by themselves, demonstrate the existence of a shared underlying mechanism. The concluding reconstruction and epilogue examine the epistemic value of critical reduction, the meaning of scientific originality, and the relationship between epistemic discipline and ontological openness. A separate philosophical postscript, Beyond Biology: Organization, Ethics, and the Legacy of Intelligence, extends the discussion to civilizational continuity, artificial intelligence, the limits of growth, and the possibility of post-biological inheritance. This section is explicitly presented as a philosophical extrapolation and thought experiment rather than an empirically established prediction. The book therefore documents a research process in which an initial organizational intuition undergoes formal development, comparison with established knowledge, and repeated critical reduction. Its central methodological conclusion is that scientific justification requires clearly defined limits, while philosophical inquiry may remain open to further questions.

•Nov 10, 2026•0 citations

Kada i kako započeti učiti o kvantnom računarstvu?

Viher, Mladen

Kada i kako započeti učiti o kvantnom računarstvu?Mladen Viher 1 Zadnjih godina mnogo toga je napisano o kvantnom računarstvu, od popularnih članaka do teorijskih radova.Medutim, čini nam se kako još uvijek nedostaje tekst koji bi darovitim i zainteresiranim srednjoškolcima ukazao na mogućnost prema samoobrazovanju u ovom području.Smatramo kako im nastavni sadržaji matematike i fizike u četvrtom razredu gimnazije pružaju dobre temelje za razumijevanje koncepta kvantnog računarstva, primjenjiv u jednostavnim primjerima i komplementaran s klasičnim računarstvom za kojeg su mnogi od njih već razvili interes.Potrebna znanja matematike su linearna algebra do razine matričnog računa, kompleksni brojevi u eksponencijalnom obliku i osnove teorije vjerojatnosti.Ovaj članak nema ambiciju pružiti uvod u kvantno računarstvo, već zainteresirati, ohrabriti i uputiti čitatelja na tečajeve koji će mu to pružiti, a primjereni su razini završnih razreda gimnazije.U ovom članku željeli bismo uputiti na mogućnosti korištenja emulatora kvantnih računala za stjecanje osnovnih znanja iz kvantnog računarstva.Projekte kvantnih emulatora sponzoriraju velike informatičke tvrtke i sveučilišta upravo radi promicanja što ranijeg zanimanja za kvantno računarstvo kako bi u budućnosti osigurali dovoljan broj stručnjaka nužan za održavanje zamaha u razvoju ove tehnologije.Kvantno računarstvo je područje računarstva koje koristi principe kvantne fizike za obradu informacija.Umjesto klasičnih bitova, koji isključivo mogu imati vrijednosti 0 ili 1, kvantna računala koriste kvantne bitove, kubite, koji mogu istovremeno biti u stanju 0 i 1 zbog kvantne pojave; superpozicije.Ova značajka, zajedno s kvantnom spregnutošću i kvantnim tuneliranjem, omogućava kvantnim računalima paralelno procesiranje tamo gdje klasična računala sekvencijalno koriste grananja i petlje.Interes za kvantno računarstvo naglo se povećao sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća nakon što je američki matematičar Peter Shor objavio algoritam za brzu faktorizaciju velikih brojeva na kojoj se temelji suvremena asimetrična kriptografija.Shorov algoritam koristi brzu Fourierovu transformaciju pri čemu se vrlo velik broj iteracija može istovremeno izvesti u tzv.supergustom kodiranju (engl.superdense coding) na kvantnom računalu.Unatoč tome što još uvijek nemamo uporabljivo kvantno računalo, postalo je izvjesno kako je asimetrična kriptografija ugrožena.O njoj danas ovisi razmjena ključeva u zaštićenoj komunikaciji, financijske transakcije kao i potvrda autentifikacije na internetu.Potaknut ovom spoznajom, američki Nacionalni institut za standarde (NIST) inicirao je još prije osam godina medunarodni natječaj za novi enkripcijski algoritam koji može odoljeti kvantnom računalu.Rezultat ovog natječaja su nedavno postavljeni novi standardi tzv.post-kvantne kriptografije (PQC) za enkripciju i digitalni potpis.Kvantno računalo je, po svom značaju, u središtu kvantnih tehnologija [1].Medutim bilo bi nepošteno tvrditi da je ono i njihovo ishodište jer su kvantni senzori, uredaji izuzetno velike osjetljivosti, postojali desetljećima ranije.Većina suvremenih autora slaže se oko podjele kvantnih tehnologija na tri glavna područja:

•Jan 1, 2025•0 citations
Sažetak (HR) Knjiga Kako univerzalni zakoni proizvode pluralne stvarnosti kroz vakuumsko-koherencijsku selekciju razvija interdisciplinarni teorijsko-filozofski okvir za razmatranje odnosa između univerzalnosti fizikalnih zakona, pluralnosti kvantnih vakuumskih stanja i kontekstualnosti njihove operativne realizacije. Polazi od temeljne teze da univerzalnost matematičkog oblika fizikalnih zakona ne podrazumijeva jedinstvenost njihovih empirijskih ishoda. Analizom specijalne i opće relativnosti, kvantne teorije polja, spontanog narušavanja simetrije, kvantne koherencije i fizike zakrivljenog prostorvremena istražuju se uvjeti pod kojima različite geometrijske, vakuumske i koherencijske strukture omogućuju različite fizičke realizacije. Posebna pozornost posvećena je konceptualnoj dopuni prvog postulata specijalne relativnosti, bez mijenjanja njegove izvorne fizikalne valjanosti. U knjizi se postupno oblikuje hipotetski okvir koherencijske ontologije i koherencijskog realizma, koji povezuje geometriju, vakuumske sektore, koherenciju i opažljive ishode. Razmatraju se Unruhov i Hawkingov efekt, kvantna spregnutost, Aharonov–Bohmov efekt, Josephsonov efekt, korelacijske strukture ghost frequency-time comb te moguća uloga gravitacije u regulaciji koherencijske kompatibilnosti. Rad uključuje aksiomatsku i formalnu razradu predloženog okvira, razmatranje mogućih empirijskih indikatora te njegovih metodoloških ograničenja. Pritom se razlikuju potvrđene fizikalne pojave, njihove interpretacije i hipoteze koje zahtijevaju dodatnu teorijsku i eksperimentalnu provjeru. Knjiga je namijenjena istraživačima, studentima i čitateljima zainteresiranima za temelje suvremene fizike, kvantnu teoriju polja, filozofiju fizike i ontološka pitanja fizičke stvarnosti. Ključne riječi: kvantni vakuum, kvantna koherencija, relativnost, kvantna teorija polja, pluralnost vakuuma, koherencijska ontologija, filozofija fizike, gravitacija. Abstract (EN) How Universal Laws Produce Plural Realities Through Vacuum-Coherence Selection develops an interdisciplinary theoretical and philosophical framework for examining the relationship between the universality of physical laws, the plurality of quantum vacuum states, and the contextual nature of their operational realization. Its central thesis is that the universality of the mathematical form of physical laws does not necessarily imply the uniqueness of their empirical outcomes. Through a conceptual analysis of special and general relativity, quantum field theory, spontaneous symmetry breaking, quantum coherence, and quantum fields in curved spacetime, the book investigates how different geometrical, vacuum, and coherence structures may condition distinct physical realizations. Particular attention is given to a proposed conceptual extension of the first postulate of special relativity, without challenging its established physical validity. The discussion progressively develops a hypothetical framework of coherence ontology and coherence realism, connecting spacetime geometry, vacuum sectors, coherence, and observable outcomes. Topics include the Unruh and Hawking effects, quantum entanglement, the Aharonov–Bohm effect, the Josephson effect, ghost frequency-time comb correlation structures, and the possible role of gravitation in regulating coherence compatibility. The book presents an axiomatic and formal outline of the proposed framework, considers potential empirical indicators, and examines its methodological limitations. It distinguishes established physical phenomena from their theoretical interpretations and from hypotheses requiring further mathematical development and experimental validation. The work is intended for researchers, students, and readers interested in the foundations of modern physics, quantum field theory, philosophy of physics, and the ontological structure of physical reality. Keywords: Quantum Vacuum, Quantum Coherence, Relativity, Quantum Field Theory, Vacuum Plurality, Coherence Ontology, Philosophy of Physics, Gravitation.
SAŽETAK (HR) Knjiga Fizička individualizacija i granice ontološkog zaključivanja: Od lokalizacije i relacijske strukture do teorijskog diskriminacijskog profila istražuje odnos između matematičke reprezentacije, fizičke razlikovnosti i opravdanosti ontoloških zaključaka u suvremenoj fizici. Istraživanje započinje intuicijom da nulta geometrijska ekstenzija ne podrazumijeva odsutnost relacijske ili fizikalne strukture. Postupnom analizom ta se intuicija preoblikuje u preciznije pitanje: koji su teorijski i fizički kriteriji potrebni da bismo dvije reprezentacije, lokalizacije ili realizacije opravdano smatrali fizički različitima? Kroz deset uzastopnih stres-testova razmatraju se algebarska kvantna teorija polja (AQFT), opća relativnost, gauge-teorije, relacijska kvantna mehanika, kvantni referentni okviri, globalne i topološke strukture, rubni uvjeti, dinamika, kompozicija sustava te problemi teorijske i operativne ekvivalencije. Posebna pozornost posvećena je kritičkom ispitivanju početnih hipoteza. Jednostavni kriteriji relacijske lokalizacije i operativne jednakosti postupno se pokazuju nedostatnima ili svodivima na postojeće znanstvene pristupe. Time se istraživanje udaljava od pokušaja izgradnje nove teorije lokalizacije i usmjerava prema analizi opravdanosti fizičke individualizacije. Završna rekonstrukcija uvodi pojam teorijskog diskriminacijskog profila (TDP) kao integrativni analitički okvir za procjenu fizički relevantnih razlika unutar određene teorije i domene primjene. Profil obuhvaća teorijski dopuštene observable, statističke podatke, dinamiku, relacijske strukture, globalne i topološke sektore, rubne podatke i kompozicijske kontekste. Središnji rezultat jest epistemološka asimetrija između razlikovanja i identifikacije. Ako teorija pruža relevantan diskriminator, postoji opravdanje za fizičko razlikovanje dviju realizacija. Međutim, ako takav diskriminator nije dostupan, iz toga ne slijedi automatski njihov ontološki identitet. Ontološki status tada može ostati pododređen. Rad sustavno razlikuje matematičke činjenice, utemeljenu fiziku, interpretacije, hipoteze i otvorena odnosno pododređena pitanja. TDP se ne predstavlja kao nova fizikalna veličina, nova teorija prirode ili dokaz univerzalne ontologije, nego kao kandidat za integrativni meta-metodološki okvir. Knjiga završava zaključkom da znanstvena preciznost ne zahtijeva samo opravdavanje fizičkih razlika nego i prepoznavanje granica do kojih postojeće teorije dopuštaju ontološko zaključivanje. ABSTRACT (EN) Physical Individuation and the Limits of Ontological Inference: From Localization and Relational Structure to a Theory-Relative Discrimination Profile This book investigates the relationship between mathematical representation, physical distinguishability, and the justification of ontological inference in contemporary physics. The investigation begins with the intuition that zero geometric extension does not imply the absence of relational or physical structure. Through successive critical examinations, this intuition is reformulated into a more precise question: what theoretical and physical criteria are required to justify treating two representations, localizations, or realizations as physically distinct? Across ten consecutive stress tests, the book examines algebraic quantum field theory (AQFT), general relativity, gauge theories, relational quantum mechanics, quantum reference frames, global and topological structures, boundary conditions, dynamics, system composition, and the problems of theoretical and operational equivalence. Particular attention is devoted to critically testing the initial hypotheses. Simple criteria of relational localization and operational equality prove insufficient or reducible to established scientific approaches. The investigation therefore moves away from proposing a new theory of localization and toward examining the justification of physical individuation. The final reconstruction introduces the concept of a theory-relative discrimination profile (TDP) as an integrative analytical framework for assessing physically relevant differences within a specified theory and domain of application. The profile encompasses theoretically admissible observables, statistical information, dynamics, relational structures, global and topological sectors, boundary data, and compositional contexts. The central result is an epistemic asymmetry between discrimination and identification. When a theory provides a relevant discriminator, there is justification for treating two realizations as physically distinct. However, the absence of an available discriminator does not automatically establish their ontological identity. Their ontological status may remain underdetermined. The work systematically distinguishes mathematical facts, established physics, interpretations, hypotheses, and open or underdetermined questions. The TDP is not presented as a new physical quantity, a new theory of nature, or proof of a universal ontology, but as a candidate integrative meta-methodological framework. The book concludes that scientific precision requires not only the justification of physical differences but also recognition of the limits within which existing theories support ontological inference.
Kroz problem mjerenja Kvantna mehanika se suocava s pomirbom kolapsa složene teoretske evolucije sustava u jedinstveni eksperimentalno zamijeceni ishod. U posljednjih 75 godina razvijen je citav niz tumacenja formalizma teorije kako bi se objasnio raskorak između teoretski predviđenog i iskustveno zamijecenog, a da pri tome vrijednost same teorije nije eksperimentalno dovedena u pitanje. Pokusaji tumacenja formalizma mogu se ugrubo podijeliti u metafizicka i epistemoloska objasnjenja. Dok metafizicka postuliraju postojanje dodatne strukture na mikro-nivou (koja je u pravilu nedostupna motrenju), epistemoloska nastoje pronaci razloge za fundamentalna ogranicenja covjekove spoznajne sposobnosti na mikro-nivou. Međutim, metafizicka objasnjenja nemaju dodatnog empirijskog sadržaja u odnosu na epistemoloska. Jedno suvremeno epistemolosko tumacenje, ono C. A. Fuchsa, temelji se na novim spoznajama iz podrucja Kvantne informacijske teorije, posebice recentne pojave teleportacije. Na osnovi te i slicnih pojava Fuchs zakljucuje da kvantno stanje nije potpun niti objektivan opis zbiljnog fizickog mikro-sustava. Takvog opisa nema u formalizmu Kvantne mehanike. Kvantna stanja samo su racionalne subjektivne procjene fizicara eksperimentatora o posljedicama njezinih buducih mjernih intervencija na određenom fizickom sustavu. Pri derivaciji ovakvih zakljucaka Fuchs se koristi principnom metodologijom razvoja fizikalnih teorija, onako kako Einstein opisuje vlastite postupke pri razvoju Specijalne i Opce relativnosti. Fuchs iz temelja razvija djelomicno modificirani formalizam teorije, za koji tvrdi da nije opterecen problematicnim temeljima kao standardni formalizam. Ukratko se razmatra opca uspjesnost ovog Einsteinovog metodoloskog modela, posebno u svjetlu kritike Browna i Pooleya, te Saundersova opca kritika epistemickih interpretacija formalizma. Kao jedinu svoju metafizicku pretpostavku Fuchs navodi intrinzicnu osjetljivost zbilje na mjerne intervencije, svojstvo koje onemogucuje potpuno sigurno predviđanje buducih mjernih ishoda i stjecanje potpune informacije o sustavima na mikro nivou. Formalnu manifestaciju ove pretpostavke on nalazi u izmjeni standardne Bayesove statistike, izlucujuci, na taj nacin, iz nje novi formalizam Kvantne mehanike. Ovakav postupak, međutim, slici na uklanjanje kumulativnosti iz formalizma Bayesove statistike, koje provodi Williamson kako bi pružio formalisticku potkrjepu svojem modelu znanja kao mentalnog stanja. Uloga koju Williamson pripisuje znanju podudarna je sa pretpostavljenim stanjima Fuchsovih hipotetskih fizicara dok koriste formalizam Kvantne mehanike pri provedbi mjernih intervencija. Postavlja se pitanje je li navodna intrinzicna osjetljivost zbilje na mikro-nivou, samo formalna posljedica potrebe uklanjanja kumulativnosti iz operativne verzije Bayesove statistike, sto pak povlaci nužno odustajanje od teoretske mogucnosti potpune sigurnosti pri predviđanju buducih ishoda. Fuchsov model trenutno ne sadrži dodatne empirijske sadržaje vezane uz danu metafizicku pretpostavku.
Kvantna računala uslijed naglog tehnološkog napretka uzrokovanog sve većim financijskim ulaganjima kompanija (još uvijek većinom iz privatnog sektora) postaju dio tehnološke stvarnosti, te se za njih pronalazi praktična primjena. Izgradnja takvog računala dovoljne snage mogla bi bitno utjecati na daljnji razvoj kriptologije kao znanosti. Cilj istraživanja je kroz upoznavanje sa algoritmima kvantne i post-kvantne kriptografije (s naglaskom na Shorov algoritam i kvantnu distribuciju ključa) ukazati na potencijale upotrebe kvantnih računala u polju kriptologije. Razmatraju se kvantnomehanički principi koji se primjenjuju u teoriji o kvantnim računalima i teoriji o kvantnoj informaciji koje se na nizu razina razlikuju od klasičnih informacija. Uvodi se pojam kvantnog bita (eng. Qubit), višequbitnih stanja, tenzorskih produkata stanja i operatora. Kroz povijesni pregled formalno-logičke i fizičke realizacije kvantnih računala ukazuje se na trenutačna tehnološka ograničenja i prepreke za njihovu implementaciju u šire svrhe, te se predlažu potencijalna rješenja za njihovo premošćivanje.
Kroz problem mjerenja Kvantna mehanika se suocava s pomirbom kolapsa složene teoretske evolucije sustava u jedinstveni eksperimentalno zamijeceni ishod. U posljednjih 75 godina razvijen je citav niz tumacenja formalizma teorije kako bi se objasnio raskorak između teoretski predviđenog i iskustveno zamijecenog, a da pri tome vrijednost same teorije nije eksperimentalno dovedena u pitanje. Pokusaji tumacenja formalizma mogu se ugrubo podijeliti u metafizicka i epistemoloska objasnjenja. Dok metafizicka postuliraju postojanje dodatne strukture na mikro-nivou (koja je u pravilu nedostupna motrenju), epistemoloska nastoje pronaci razloge za fundamentalna ogranicenja covjekove spoznajne sposobnosti na mikro-nivou. Međutim, metafizicka objasnjenja nemaju dodatnog empirijskog sadržaja u odnosu na epistemoloska. Jedno suvremeno epistemolosko tumacenje, ono C. A. Fuchsa, temelji se na novim spoznajama iz podrucja Kvantne informacijske teorije, posebice recentne pojave teleportacije. Na osnovi te i slicnih pojava Fuchs zakljucuje da kvantno stanje nije potpun niti objektivan opis zbiljnog fizickog mikro-sustava. Takvog opisa nema u formalizmu Kvantne mehanike. Kvantna stanja samo su racionalne subjektivne procjene fizicara eksperimentatora o posljedicama njezinih buducih mjernih intervencija na određenom fizickom sustavu. Pri derivaciji ovakvih zakljucaka Fuchs se koristi principnom metodologijom razvoja fizikalnih teorija, onako kako Einstein opisuje vlastite postupke pri razvoju Specijalne i Opce relativnosti. Fuchs iz temelja razvija djelomicno modificirani formalizam teorije, za koji tvrdi da nije opterecen problematicnim temeljima kao standardni formalizam. Ukratko se razmatra opca uspjesnost ovog Einsteinovog metodoloskog modela, posebno u svjetlu kritike Browna i Pooleya, te Saundersova opca kritika epistemickih interpretacija formalizma. Kao jedinu svoju metafizicku pretpostavku Fuchs navodi intrinzicnu osjetljivost zbilje na mjerne intervencije, svojstvo koje onemogucuje potpuno sigurno predviđanje buducih mjernih ishoda i stjecanje potpune informacije o sustavima na mikro nivou. Formalnu manifestaciju ove pretpostavke on nalazi u izmjeni standardne Bayesove statistike, izlucujuci, na taj nacin, iz nje novi formalizam Kvantne mehanike. Ovakav postupak, međutim, slici na uklanjanje kumulativnosti iz formalizma Bayesove statistike, koje provodi Williamson kako bi pružio formalisticku potkrjepu svojem modelu znanja kao mentalnog stanja. Uloga koju Williamson pripisuje znanju podudarna je sa pretpostavljenim stanjima Fuchsovih hipotetskih fizicara dok koriste formalizam Kvantne mehanike pri provedbi mjernih intervencija. Postavlja se pitanje je li navodna intrinzicna osjetljivost zbilje na mikro-nivou, samo formalna posljedica potrebe uklanjanja kumulativnosti iz operativne verzije Bayesove statistike, sto pak povlaci nužno odustajanje od teoretske mogucnosti potpune sigurnosti pri predviđanju buducih ishoda. Fuchsov model trenutno ne sadrži dodatne empirijske sadržaje vezane uz danu metafizicku pretpostavku.
SAŽETAK (HR) Knjiga Organizacija, identitet i otvorena stvarnost predstavlja opsežno kritičko i integrativno istraživanje problema fizičkog identiteta u teorijama s gauge-slobodom. Polazeći od interdisciplinarne intuicije o organizaciji, odnosima i identitetu, rad postupno razvija, provjerava i ograničava relacijsko-organizacijski pristup interpretaciji fizikalnih teorija. Središnje pitanje glasi: kada dvije matematički različite reprezentacije označavaju isto fizičko stanje, a kada izražavaju fizički relevantnu razliku? Posebna pozornost posvećena je razlikovanju gauge-kovarijantnosti, reprezentacijske redundancije, operativne razlikovnosti i ontološkog identiteta. U 33 poglavlja razmatraju se gauge-simetrije, Aharonov–Bohmov efekt, holonomije, relacijske observable, Higgsov mehanizam, neabelovske teorije, difeomorfizmi, teorijski kontekst, granice podsustava, kompozicija gauge-regija i problem gluing-a. Istraživanje uključuje formalni minimalni model, aksiomatsku rekonstrukciju, diskriminacijsku matricu, usporedbu operacionalnog i gauge-kvocijenta te test na U(1) teoriji. Važan dio rada čine uzastopne kritičke provjere kojima se početni prijedlozi uspoređuju s postojećim teorijama i filozofskim pristupima. Posebno se istražuje mogu li se predloženi kriteriji reducirati na već poznate pojmove relacijskih opservabli, operacionalne ekvivalencije, rubnih struktura i kompozicijske adekvatnosti. Rezultat tih provjera nije nova fizikalna teorija, nova gauge-ontologija niti potvrđeni samostalni matematički formalizam. Završni doprinos rada prvenstveno je kritička integrativna rekonstrukcija problema fizičkog identiteta, uz razjašnjenje granica ontoloških zaključaka koje dopuštaju postojeći formalizmi i operativni kriteriji. Knjiga sustavno razlikuje etablirane znanstvene spoznaje, interpretacije postojećih teorija, integrativne hipoteze i otvorene filozofske mogućnosti. Naglašava metodološko načelo integracije bez asimilacije: srodnost struktura u različitim disciplinama ne predstavlja dokaz zajedničkog mehanizma. Završna rekonstrukcija i epilog razmatraju spoznajnu vrijednost kritičke redukcije, znanstvenu originalnost i odnos epistemološke discipline prema ontološkoj otvorenosti. Zaseban filozofski post scriptum, Nakon biologije: organizacija, etika i nasljeđe inteligencije, proširuje raspravu na pitanja civilizacijskog kontinuiteta, umjetne inteligencije, ograničenja rasta i mogućeg postbiološkog nasljeđa. Taj dio izričito je predstavljen kao filozofska ekstrapolacija i misaoni eksperiment, a ne kao znanstveno potvrđeno predviđanje. Knjiga tako dokumentira istraživački proces u kojem početna organizacijska intuicija prolazi kroz formalizaciju, usporedbu s postojećim znanjem i višestruku kritičku redukciju. Njezina temeljna poruka jest da znanstveno opravdanje mora imati jasno određene granice, dok filozofsko istraživanje može ostati otvoreno novim pitanjima. ABSTRACT (EN) Organization, Identity, and Open Reality Organization, Identity, and Open Reality presents an extensive critical and integrative investigation of physical identity in theories with gauge freedom. Beginning with an interdisciplinary intuition concerning organization, relations, and identity, the work progressively develops, tests, and restricts a relational-organizational approach to the interpretation of physical theories. Its central question is: when do two mathematically distinct representations describe the same physical state, and when do they express a physically relevant difference? Particular attention is devoted to distinguishing gauge covariance, representational redundancy, operational distinguishability, and ontological identity. Across 33 chapters, the book examines gauge symmetries, the Aharonov–Bohm effect, holonomies, relational observables, the Higgs mechanism, non-Abelian theories, diffeomorphisms, theoretical context, subsystem boundaries, the composition of gauge regions, and the gluing problem. The investigation includes a minimal formal model, an axiomatic reconstruction, a discrimination matrix, a comparison of operational and gauge quotients, and a test involving U(1) theory. A central methodological feature is a sequence of critical examinations in which the proposed framework is compared with existing physical theories and philosophical approaches. Particular emphasis is placed on determining whether its criteria can be reduced to established concepts involving relational observables, operational equivalence, boundary structures, and compositional adequacy. The outcome is not a new physical theory, a new gauge ontology, or an independently established mathematical formalism. Rather, the principal contribution is a critical integrative reconstruction of the problem of physical identity, clarifying the limits of ontological conclusions justified by existing formalisms and operational criteria. The book systematically distinguishes established scientific knowledge, interpretations of existing theories, integrative hypotheses, and open philosophical possibilities. It emphasizes integration without assimilation: structural similarities across disciplines do not, by themselves, demonstrate the existence of a shared underlying mechanism. The concluding reconstruction and epilogue examine the epistemic value of critical reduction, the meaning of scientific originality, and the relationship between epistemic discipline and ontological openness. A separate philosophical postscript, Beyond Biology: Organization, Ethics, and the Legacy of Intelligence, extends the discussion to civilizational continuity, artificial intelligence, the limits of growth, and the possibility of post-biological inheritance. This section is explicitly presented as a philosophical extrapolation and thought experiment rather than an empirically established prediction. The book therefore documents a research process in which an initial organizational intuition undergoes formal development, comparison with established knowledge, and repeated critical reduction. Its central methodological conclusion is that scientific justification requires clearly defined limits, while philosophical inquiry may remain open to further questions.
Kada i kako započeti učiti o kvantnom računarstvu?Mladen Viher 1 Zadnjih godina mnogo toga je napisano o kvantnom računarstvu, od popularnih članaka do teorijskih radova.Medutim, čini nam se kako još uvijek nedostaje tekst koji bi darovitim i zainteresiranim srednjoškolcima ukazao na mogućnost prema samoobrazovanju u ovom području.Smatramo kako im nastavni sadržaji matematike i fizike u četvrtom razredu gimnazije pružaju dobre temelje za razumijevanje koncepta kvantnog računarstva, primjenjiv u jednostavnim primjerima i komplementaran s klasičnim računarstvom za kojeg su mnogi od njih već razvili interes.Potrebna znanja matematike su linearna algebra do razine matričnog računa, kompleksni brojevi u eksponencijalnom obliku i osnove teorije vjerojatnosti.Ovaj članak nema ambiciju pružiti uvod u kvantno računarstvo, već zainteresirati, ohrabriti i uputiti čitatelja na tečajeve koji će mu to pružiti, a primjereni su razini završnih razreda gimnazije.U ovom članku željeli bismo uputiti na mogućnosti korištenja emulatora kvantnih računala za stjecanje osnovnih znanja iz kvantnog računarstva.Projekte kvantnih emulatora sponzoriraju velike informatičke tvrtke i sveučilišta upravo radi promicanja što ranijeg zanimanja za kvantno računarstvo kako bi u budućnosti osigurali dovoljan broj stručnjaka nužan za održavanje zamaha u razvoju ove tehnologije.Kvantno računarstvo je područje računarstva koje koristi principe kvantne fizike za obradu informacija.Umjesto klasičnih bitova, koji isključivo mogu imati vrijednosti 0 ili 1, kvantna računala koriste kvantne bitove, kubite, koji mogu istovremeno biti u stanju 0 i 1 zbog kvantne pojave; superpozicije.Ova značajka, zajedno s kvantnom spregnutošću i kvantnim tuneliranjem, omogućava kvantnim računalima paralelno procesiranje tamo gdje klasična računala sekvencijalno koriste grananja i petlje.Interes za kvantno računarstvo naglo se povećao sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća nakon što je američki matematičar Peter Shor objavio algoritam za brzu faktorizaciju velikih brojeva na kojoj se temelji suvremena asimetrična kriptografija.Shorov algoritam koristi brzu Fourierovu transformaciju pri čemu se vrlo velik broj iteracija može istovremeno izvesti u tzv.supergustom kodiranju (engl.superdense coding) na kvantnom računalu.Unatoč tome što još uvijek nemamo uporabljivo kvantno računalo, postalo je izvjesno kako je asimetrična kriptografija ugrožena.O njoj danas ovisi razmjena ključeva u zaštićenoj komunikaciji, financijske transakcije kao i potvrda autentifikacije na internetu.Potaknut ovom spoznajom, američki Nacionalni institut za standarde (NIST) inicirao je još prije osam godina medunarodni natječaj za novi enkripcijski algoritam koji može odoljeti kvantnom računalu.Rezultat ovog natječaja su nedavno postavljeni novi standardi tzv.post-kvantne kriptografije (PQC) za enkripciju i digitalni potpis.Kvantno računalo je, po svom značaju, u središtu kvantnih tehnologija [1].Medutim bilo bi nepošteno tvrditi da je ono i njihovo ishodište jer su kvantni senzori, uredaji izuzetno velike osjetljivosti, postojali desetljećima ranije.Većina suvremenih autora slaže se oko podjele kvantnih tehnologija na tri glavna područja: